Mit o deficitu

Od početka financijske i gospodarske krize u Hrvatskoj i u svijetu, jedan od najčešće korištenih pojmova je deficit. Najčešće se spominje deficit državnog proračuna i to u glavnom u negativnom kontekstu. Države koje imaju proračunski deficit navodno vode lošu ekonomsku politiku i žive iznad svojih mogućnosti, a države koje nemaju deficit, ili još bolje imaju suficit, navodno vode dobru ekonomsku politiku i žive u okviru svojih mogućnosti.

Trenutna gospodarska situacija u svijetu pokazuje da stvari nisu tako jednostavne. Dobar primjer “uspješne” države u tom smislu je Latvija, koja je nakon oštrih proračunskih rezova postigla nekakv gospodarski rast, ali je njeno gospodarstvo još uvijek daleko ispod pretkriznog nivoa, a unatoč masovnom iseljavanju stanovništva ima visoku stopu nezaposlenosti. Zapravo, do određenog smanjenja stope nezaposlenosti koja je na vrhuncu krize bila veća od 30%, u velikoj mjeri je došlo zbog iseljavanja stanovništva, a ne zbog mjera gospodarske politike.

S druge strane, “neuspješni” Japan već godinama ima popriličan proračunski deficit, ali je od 1990, kad je tamo počela navodna kriza, uspio očuvati punu zaposlenost i životni standard svojih građana što je puno važnije od samog rasta BDP-a. S obzirom da japanska država izdaje vlastitu valutu, financiranje državnog duga joj ne predstavlja problem jer je velika većina tog duga nominirana u jenima.

Povijesni podaci pokazuju da na svijetu postoji vrlo malo država koje tijekom dužeg razdoblja imaju uravnotežen proračun ili čak suficit. Proračuni većine država stalno su u deficitu kao na primjer proračun SAD:

US-Sectoral-Balances

Stupci plave boje predstavljaju neto štednju nevladinog sektora, odnosno razliku između prihoda i potrošnje stanovništva i razliku između prihoda i investicija poduzeća. Stupci zelene boje predstavljaju deficit (iznad 0%) ili suficit (ispod 0%) platne bilance (razliku vrijednosti uvoza i izvoza). Stupci crvene boje predstavljaju deficit (ispod 0%) ili suficit (iznad 0%) državnog proračuna.

Što imaju zajedničko neto štednja, platna bilanca i deficit državnog proračuna? Svi utječu na količinu novca u opticaju:

  • Zbog neto štednje novac ostaje u bankarskom sustavu, i ako istovremeno ne dolazi do kreditne ekspanzije, porast neto štednje umanjuje količinu novca u opticaju.
  • Ako je odljev novca iz zemlje (kupnja stranih valuta), veći od priljeva novca u zemlju (prodaja stranih valuta), količina novca u opticaju se smanjuje. Ako je situacija obrnuta, količina novca u opticaju se povećava.
  • Ako je vrijednost državne potrošnje veća od vrijednosti prikupljenih poreza (proračunski deficit), količina novca u opticaju se povećava. Ako je situacija obrnuta, količina novca u opticaju se smanjuje.

Iz grafa je vidljivo da su sve tri vrijednosti međusobno zavisne. Ako država ima deficit platne bilance i pozitivnu neto štednju nevladinog sektora, što oboje povlači novac iz opticaja, državni proračun može jedino biti u deficitu jer se samo tako može nadoknaditi povučeni novac. Drugim riječima, zbog neto štednje i deficita platne bilance smanjuju se prihodi stanovništva i poduzeća, pa zato i država ubire manje poreza. Budući da je državna potrošnja u glavnom unaprijed zadana proračunom koji je usvojen u Saboru, država je uvijek “prisiljena” financirati proračunski deficit.

S druge strane, smanjivanje proračunskog deficita zbog podizanja poreza i smanjenja državne potrošnje (što je funkcionalno jedno te isto) sigurno će nakon nekog vremena prouzročiti smanjenje neto štednje nevladinog sektora. Neto štednja u glavnom ima prisilni karakter, pa stanovništvo i poduzeća mogu “štedjeti” odnosno uredno vraćati kredite samo dok im prihodi ne padnu ispod određene granice. Nakon toga, sve veći dio neto štednje odlazi na pokriće njihovih tekućih potreba. Primjerice, ako netko otplaćuje kredit, čija mu rata “pojede” pola plaće, nakon smanjenja plaće od 30% rata kredita će mu “pojesti” 71,4% plaće. To znači da će nakon smanjenja plaće prvo zadovoljiti osnovne životne potrebe (hrana, stan, struja, grijanje itd.), a nakon toga probati nekako otplaćivati kredit, ali će vjerojatno sve više kasniti s otplatom. Zbog smanjenja prihoda smanjuje se i deficit platne bilance jer potražnja za uvoznom robom pada, a izvoz raste jer se poduzeća umjesto domaćoj okreću inozemnoj potražnji.

Ako je neto štednja nevladinog sektora pozitivna, državni proračun može biti uravnotežen ili u suficitu samo ako je saldo platne bilance pozitivan, što znači da su izvoz i priljev kapitala u zemlju veći od uvoza i odljeva kapitala iz zemlje. Osim toga, pozitivni saldo platne bilance mora biti dovoljno velik da pokrije neto štednju i eventualni proračunski suficit.

Država neposredno i u velikoj mjeri može utjecati jedino na visinu proračunskog deficita, a posredno i u puno manjoj mjeri na visinu neto štednje nevladinog sektora i deficita platne bilance. Zato je porezna politika, zbog koje proračunski deficit može biti veći ili manji, glavni alat države za utjecaj na visinu agregatne potražnje u gospodarstvu. Monetarna politika može služiti samo za financiranje proračunskog deficita i održavanje likvidnosti bankovnog sustava. Pojednostavljeno, princip je slijedeći:

  • za vrijeme gospodarske krize država mora smanjiti poreze, što automatski dovodi do povećanja proračunskog deficita,
  • kad dođe do oporavka gospodarstva, povećana gospodarska aktivnost automatski će dovesti do smanjenja proračunskog deficita,
  • kad dođe do “pregrijavanja” gospodarstva (nastavak rasta agregatne potražnje uz punu zaposlenost i punu iskorištenost proizvodnih kapaciteta), država mora povećati poreze kako ne bi došlo do inflacije. To će dodatno smanjiti proračunski deficit ili će zbog toga čak nastati suficit.

Za državu koja izdaje vlastitu valutu, proračunski deficit u smislu manjka prihoda nije bitan. Ali je zato vrlo bitan za njeno gospodarstvo:

Gospodarska situacija Utjecaj suficita ili (pre)malog deficita Utjecaj (pre)velikog deficita
Kriza, nezaposlenost, neiskorištenost proizvodnih kapaciteta Smanjenje agregatne potražnje Povećanje agregatne potražnje
Rast, puna zaposlenost i iskorištenost proizvodnih kapaciteta Slabljenje inflacijskih pritisaka Jačanje inflacijskih pritisaka

Više informacija ovdje.

Zaključak

  • Proračunski deficit je rezultat porezne politike. Mali proračunski deficit uz veliku nezaposlenost za vrijeme gospodarske krize i veliki proračunski deficit uz punu zaposlenost za vrijeme gospodarskog rasta simptomi su pogrešne porezne politike.
  • Za reguliranje potražnje za domaćom valutom i suzbijanje inflacijskih pritisaka koristi se porezna, a ne monetarna politika. Ako država izdaje vlastitu valutu, porezi ne služe za financiranje državne potrošnje, već za regulaciju potražnje za domaćom valutom i suzbijanje inflacijskih pritisaka.
  • Monetarna politika služi isključivo za financiranje deficita i održavanje likvidnosti bankovnog sustava.
  • Proračunski deficit u smislu manjka prihoda problematičan je samo za države koje ne izdaju vlastitu valutu nego koriste tuđu, jer deficit mogu financirati jedino zaduživanjem (Eurozona).
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s