Mirovinska reforma i poravnanje dugova

Samo smanjenje poreza vjerojatno nije dovoljno za pokretanje gospodarstva i bitno povećanje kupovne moći stanovništva, jer su plaće velikog broja građana jako opterećene ratama kredita. Vjerojatno im ni porast neto plaće zbog smanjenja poreza neće omogućiti više od (malo lakšeg) pokrivanja osnovnih životnih potreba. Zato je potrebno poravnanje dugova stanovništva kako bi se što veći dio njihovog dohotka oslobodio za potrošnju. Kako to napraviti? Opće je poznato da je mirovinski sustav neodrživ zbog premalog broja zaposlenih koji uplaćuju doprinose u odnosu na ukupan broj umirovljenika, pa zato u mirovinskoj blagajni nikad nema dovoljno novca.

Kako sustav trenutno funkcionira? Pretpostavimo da netko ima 45 godina i zarađuje 10.000 kuna bruto mjesečno. Njegov mjesečni doprinos u mirovinski sustav je 1.500 kuna u 1. stup i 500 kuna u 2. stup obveznog mirovinskog osiguranja, znači ukupno 2.000 kuna. Pretpostavimo da će nakon 20 godina kad ispuni uvjete za mirovinu, dobivati 3.000 kuna mirovine.

Što se događa u sustavu nakon njegove uplate? 1.500 kuna iz 1. stupa država u glavnom potroši za isplatu mirovina osiguranicima iz 1. stupa, a za veći dio ostalih 500 kuna mirovinski fondovi kupe državne obveznice. Nešto ide i u dionice ali tu općenito nema zarade koja bi na dugi rok bitno utjecala na visinu mirovine iz 2. stupa. Većina novca dakle na kraju završi u državnom proračunu koji ga troši prema planu i potrebama. Državne obveznice koje su kupili mirovinski fondovi nakon nekoliko godina dospijevaju na naplatu, država im to vrati i ponovo izda obveznice koje opet kupe mirovinski fondovi. Sve te radnje imaju zajednički nazivnik, a to je – preljevanje iz šupljeg u prazno, što je za gospodarstvo potpuno nebitno.

Za gospodarstvo i agregatnu potražnju bitno je da država nekome svaki mjesec uzme 2.000 kuna, a za 20 godina će mu svaki mjesec isplatiti 3.000 kuna. Budući da si država koja izdaje vlastitu valutu emitiranjem novca bez problema može priuštiti isplatu mirovine u bilo kojem iznosu (ako gospodarstvo može proizvesti dovoljno robe i usluga da zadovolji potražnju), 2.000 kuna doprinosa (poreza) koje netko plati državi u stvarnosti nije potrebno za financiranje isplate 3.000 kuna mirovine nekom drugom, već za ograničenje kupovne moći onog tko je platio porez. Ako država želi stimulirati potražnju, za vrijeme krize može smanjiti porez na 1.500 kuna, a nečiju mirovinu povećati na 3.500 kuna. Ako želi ograničiti potražnju za vrijeme velikog gospodarskog rasta, nekome može povećati porez na 3.000 kuna, a drugome mirovinu smanjiti na 2.500 kuna. Tu se krije i odgovor na pitanje zašto su nam mirovine i plaće tako niske i kada će biti više. Odgovor je jednostavan – kad će gospodarstvo moći proizvesti dovoljno robe i usluga da zadovolji povećanu potražnju, kako zbog rasta plaća i mirovina ne bi došlo do inflacije.

U oba slučaja je iz opticaja prvo povučeno 2.000 kuna doprinosa ili poreza, a isplaćeno je 3.000 kuna mirovine, neto razlika je u oba slučaja 1.000 kuna. Obje mirovine imaju jednaku kupovnu moć, bez obzira na to što je jedna isplaćena temeljem doprinosa u 1. i 2. stup, a druga emitiranjem kuna od strane HNB-a. Ako državi ne treba 2.000 kuna poreza sad i za 20 godina bez problema može isplatiti 3.000 kuna mirovine, zašto su nam potrebni mirovinski fondovi iz 2. stupa? Pa zapravo nisu, jer je njihov prosječni prinos od osnivanja niži od prosječnog prinosa državnih obveznica u tom razdoblju, iako većinu imovine ulažu upravo u državne obveznice. Zato je potrebno ukinuti 1. i 2. stup mirovinskog sustava i građanima omogućiti da s imovinom iz 2. stupa naprave slijedeće:

  • Državne obveznice iz drugog stupa mogle bi se ustupiti bankama, a one bi zauzvrat građanima mogle zatvoriti kreditne obveze, djelomično ili u cijelosti. Građanima koji nemaju kreditnih obveza banke bi u zamjenu za državne obveznice mogle isplatiti gotovinu.
  • Građani koji ne bi htjeli zatvarati svoje kreditne obveze u bankama, mogli bi svoju imovinu iz drugog stupa prenijeti u treći stup ili bi je država u SKDD-u prenijela direktno na njihovo ime.

Vrlo je važno da se većina imovine iz 2. stupa iskoristi za zatvaranje kredita u bankama ili prenese u 3. mirovnski stup, što ne bi utjecalo na inflaciju. Suprotno tome, prodaja imovine i isplata cijelog iznosa iz 2. stupa direktno na bankovne račune građana, uz ostale stimulativne mjere (smanjenje poreza, program intenzivnog zapošljavanja, porast državne potrošnje) povećala bi inflacijske pritiske. Nakon ukidanja 1. i 2. stupa, sve mirovine se isplaćuju iz državnog proračuna.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s