Mjere za suzbijanje inflacijskih pritisaka

Oporavak gospodarstva i porast agregatne potražnje neminovno dovode do pritiska na porast cijena. Ako gospodarstvo može proizvesti dovoljno robe i usluga da zadovolji povećanu potražnju, to ne mora nužno značiti inflaciju, ali država mora pravovremeno reagirati na jačanje inflacijskih pritisaka. Kao u većini država, u Hrvatskoj se protiv inflacije navodno borimo restriktivnom monetarnom politikom, što uključuje politiku visokih kamatnih stopa i stabilnog tečaja kune, koji političari vole prikazivati kao jedan od velikih “uspjeha” gospodarske politike. Prava istina je da stabilan tečaj kune nije posljedica izvoznih uspjeha našeg gospodarstva, već je pored nezaposlenosti najvidljiviji simptom pogrešne porezne politike i nepostojanja industrijske politike. Centralne banke u svijetu protiv inflacije se bore na dva načina – povlačenjem primarnog novca (rezervi) i podizanjem kamatnih stopa. Prvi način je dokazano neefikasan, a drugi efikasno smanjuje prihode siromašnijih slojeva stanovništva.

Protiv inflacije na klasični način

Borba protiv inflacije povlačenjem primarnog novca proizlazi iz zablude da banke kreditiraju plasiranjem rezervi koje drže u centralnoj banci. Ali rezerve služe samo za namiru obveza iz platnog prometa, jer banke prilikom kreditiranja stvaraju novi novac. Zato smanjenje ukupnih rezervi negativno utječe na likvidnost bankarskog sustava, a ukupan iznos depozita u bankarskom sustavu ostaje isti, jer banke ne “plijene” novac svojih klijenata zbog smanjenja rezervi u HNB-u. Klijenti će u takvoj situaciji bankama još uvijek davati naloge za plaćanje, ali će ih one puno teže provoditi. Ako centralna banka pretjera s povlačenjem rezervi to može dovesti do bankarske krize, pa je na kraju prisiljena u bankarski sustav vratiti prethodno povučene rezerve. U suprotnom, dolazi do velikog povlačenja depozita i propasti bankarskog sustava.

Ako HNB u borbi protiv inflacije povisi kamatne stope povise ih i zajmodavci, kojima zato rastu kamatni prihodi, a zajmoprimcima rastu troškovi kamata. To znači da se jednom dijelu nevladinog sektora smanje prihodi, a drugom dijelu povećaju. Ukupni prihodi nevladinog sektora ostaju isti. Ako takva mjera i dovodi do smanjenja agregarne potražnje, to je onda na teret građana s nižim prihodima, kojima se zbog viših troškova kamata dodatno smanjuju prihodi i prisiljeni su podnijeti najveći dio tereta stabilizacije cijena. Imućnijim građanima, koji nisu zaduženi ili imaju kapital, prihodi ostaju isti ili se povećavaju.

Suzbijanje inflacije poreznom politikom

Inflacijski pritisci zato se pravedno i efikasno mogu suzbiti samo poreznom politikom, odnosno povećanjem ili smanjenjem poreza na dohodak. Dobar primjer suzbijanja inflacijskih pritisaka u početnoj fazi oporavka gospodarstva je kompenzacija depreciacije domaće valute smanjenjem poreza kod kupnje automobila:

  • cijena vozila Renault Scenic: 170.140 kuna + trošarina 12.760 kuna = 182.900 kuna,
  • neto plaća 10.000 kuna (22.104,34 bruto) = 5,47% vrijednosti vozila.

Kad tečaj kune prepustimo ponudi i potražnji, a istovremeno povećamo agregatnu potražnju u gospodarstvu, zbog porasta potražnje za uvoznom robom dolazi do pada tečaja kune u odnosu na euro. Budimo pesimisti i pretpostavimo da će kuna prema euru deprecirati za 58%, na tečaj 12 kuna za euro. S druge strane, ukida se trošarina, PDV se smanjuje s 25% na 15%, a porez na plaće smanjuje se za 50%:

  • osnovna cijena vozila: 170.140 kuna (bez trošarine) – 25% PDV = 136.112 kuna, što prema tečaju 7,6 iznosi 17.910 eura,
  • nova cijena vozila: 17.910 eura + 15% PDV = 20.596,50 eura x 12 kuna = 247.158 kuna,
  • neto plaća: 16.052,17 kuna (22.104,34 bruto) = 6,49% vrijednosti vozila.

Iz gore navedenog vidljivo je da se poreznom politikom može kompenzirati porast inozemnih cijena izraženih u domaćoj valuti i na taj način izbjeći pad kupovne moći i životnog standarda stanovništva. U drugom primjeru kupovna moć je unatoč velikoj depreciaciji domaće valute čak i porasla, jer je neto plaća prije depreciacije i smanjenja poreza iznosila 5,47%, a nakon toga 6,49% vrijednosti vozila. U stvarnosti nakon velikog početnog pada vrijednosti kune u odnosu na euro možemo očekivati povećani priljev deviza u državu zbog porasta izvoza i povećane potrošnje u turizmu. Zbog toga bi nakon pada vjerojatno došlo do ponovnog rasta tečaja kune u odnosu na euro i njegove stabilizacije na nešto višem nivou, što bi značilo dodatni porast kupovne moći i životnog standarda stanovništva. Nakon određenog vremena gospodarskog rasta, dolazi do smanjenja nezaposlenosti i pune iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. U takvoj situaciji država treba povećati poreze i/ili smanjiti trošenje, kako bi suzbila inflacijske pritiske.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s