Porezna reforma

U Hrvatskoj građani i poduzeća trenutno plaćaju nepregledan broj poreza, prireza, doprinosa, trošarina, taksi i ostalih davanja. Kad se sve to zbroji ispada da država sebi uzme popriličan dio naših prihoda, a uz to sustav naplate davanja je izuzetno kompliciran. U stvarnosti, za normalno funkcioniranje gospodarstva i upravljanje agregatnom potražnjom potrebne i poželjne su samo tri vrste poreza:

  • porez na dohodak (plaću),
  • progresivni porez za regulaciju distribucije bogatstva,
  • porez kojim se stimulira ili destimulira određeno ponašanje (npr. eko takse za motorna vozila koja ne udovoljavaju određenim ekološkim standardima).

Svi ostali porezi, doprinosi, trošarine i takse su posve nepotrebni. Pošto se porezi koriste za regulaciju potražnje za domaćom valutom i suzbijanje inflacijskih pritisaka, a ne za financiranje državne potrošnje, temelj poreznog sustava mora biti oporezivanje dohotka, jer se jedino na taj način može efikasno upravljati agregatnom potražnjom. Stope poreza na dohodak ne smiju biti “zapržene” u zakon, već se moraju određivati uredbom Vlade. Samo tako Vlada može skoro u realnom vremenu reagirati na promjene u potražnji i efikasno suzbiti eventualne inflacijske pritiske, odnosno izvući nam višak novca iz džepa. Zato je porezna politika, zbog koje proračunski deficit može biti veći ili manji, glavni alat države za utjecaj na visinu agregatne potražnje u gospodarstvu. Monetarna politika služi samo za financiranje državne potrošnje i održavanje likvidnosti bankovnog sustava.

Pojednostavljeno, princip je slijedeći:

  • za vrijeme gospodarske krize država mora smanjiti poreze, što automatski dovodi do povećanja proračunskog deficita,
  • kad dođe do oporavka gospodarstva, povećana gospodarska aktivnost automatski će dovesti do smanjenja proračunskog deficita,
  • kad dođe do “pregrijavanja” gospodarstva (nastavak rasta agregatne potražnje uz punu zaposlenost i punu iskorištenost proizvodnih kapaciteta), država mora povećati poreze kako ne bi došlo do inflacije. To će dodatno smanjiti proračunski deficit ili će zbog toga čak nastati suficit.

To znači da je proračunski deficit rezultat porezne politike, a ne mogućnosti ili nemogućnosti nevladinog sektora da porezima napuni proračun. Mali proračunski deficit uz veliku nezaposlenost za vrijeme gospodarske krize i veliki proračunski deficit uz punu zaposlenost za vrijeme gospodarskog rasta simptomi su pogrešne porezne politike.

Od suvišnih poreza potrebno je prije svega izdvojiti porez na dobit i PDV koji u sadašnjem sustavu utječu na porast cijena proizvoda i usluga. Poduzeća su uvijek sklona što više investicija realizirati s vlastitim sredstvima, pogotovo u sadašnjoj situaciji. Ako im država uzme određen postotak dobiti, pokušat će to nadoknaditi povećanjem marže. Zato bi bilo potrebno napraviti slijedeće:

  1. Zbrojiti sve namete, poreze, doprinose, takse i ostala davanja u jedan porez na dohodak (plaću) i smanjiti ga za 50%.
  2. Po potrebi uvesti dodatni progresivni porez na više plaće. To je potrebno zbog pravednije raspodjele bogatstva, ali i zato jer za vrijeme gospodarskog rasta niže plaće moraju rasti po višim stopama od viših plaća, kako bi se se smanjile sadašnje velike socijalne razlike.
  3. Ukinuti PDV, ali ga smanjivati postupno, prvo na 15%. Pošto je malo vjerojatno da će poduzeća zbog toga smanjiti cijene već će radije zadržati razliku, s dodatnim smanjenjima treba ići postupno. Možda bi za početak čak bilo bolje za više postotaka smanjiti porez na plaću, a PDV smanjiti nešto manje, kako bi se osiguralo da više prihoda ostane stanovništvu umjesto poduzećima. Osim toga, udio PDV-a u ukupno naplaćenim porezima je izuzetno velik, pa bi njegovo ukidanje, uz smanjenje ili ukidanje ostalih davanja moglo pojačati inflacijske pritiske. Do ukidanja, PDV se treba plaćati po realizaciji.
  4. Ukinuti porez na dobit poduzeća, ali ne i na dividendu i kapitalnu dobit na koje treba plaćati porez na dohodak kao i na plaće.
  5. Ukinuti sve ostale poreze, doprinose, trošarine, takse i druga davanja. Za vođenje gospodarske politike najvažniji je ukupan iznos poreza koji država naplati tijekom godine u odnosu na ukupan iznos državne potrošnje, a ne veliki broj različitih poreza. Zato se bez problema može ukinuti TV pretplata, trošak tehničkog pregleda i registracije auta (osim osiguranja), upravne i sudske takse, trošak izdavanja osobnih dokumenata i ostala davanja koja građanima kompliciraju život, jer će ih država “naplatiti” kroz porez na dohodak.
  6. Po mogućnosti smanjiti lokalne prireze i ostala davanja, ali je u tom slučaju potrebno riješiti financiranje deficita proračuna lokalne samouprave.
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s