Razvoj uslužnog sektora

Malo je država u kojima industrija može zaposliti svu raspoloživu radnu snagu, jer je zbog velikog tehnološkog napretka moguće proizvesti velike količine proizvoda s malim brojem zaposlenih radnika. Zato je potrebno ulagati sredstva u razvoj uslužnog sektora koji je po svojoj prirodi radno intenzivan. Dio toga je spomenuti program javnih radova koji je lokalne prirode, pa usluge te vrste nije moguće direktno izvoziti.

Jedna od najvažnijih djelatnosti uslužnog sektora je turizam, koji možda nije visoko profitabilan ali zato omogućuje velik priljev deviza i može zaposliti veliki broj radnika. Zato predstavlja jedan od važnijih kanala za izvoz domaćih usluga i robe široke potrošnje. Naš problem je u tome, što u razvoj turizma u glavnom ulaže privatni sektor, jer država nema strategiju ulaganja i razvoja. Za početak, država bi trebala:

  • usvojiti urbanističke planove tamo gdje to još nije napravljeno (bez dodatnog čekanja na lokalne vlasti),
  • obnoviti devastirane hotele duž hrvatske obale i javnim natječajima dati ih na upravljanje ili u najam domaćim i inozemnim hotelskim poduzećima,
  • u suradnji s lokalnim zajednicama obnoviti bivše vojne objekte i staviti ih u javnu funkciju,
  • obnoviti lokalne ceste u priobalju i na otocima,
  • sufinancirati kupnju/izgradnju ribarskih brodova,
  • ribarima, proizvođaćima vina, maslina, sira i ostalih proizvoda na otocima i priobalju sufinancirati troškove transporta do mjesta pretovara na veće brodove, vagone ili tegljače,
  • na otocima izgraditi pogone za desalinizaciju vode,
  • sufinanciranjem stimulirati upotrebu solarnih panela za proizvodnju struje na otocima i u priobalju,
  • stanovnicima otoka sufinancirati prijevoz brzim brodskim linijama i povećati broj linija, pogotovo izvan sezone,
  • na što većem broju otoka i manjih obalnih mjesta otvoriti poštanske urede,
  • poreznim olakšicama i direktnim ulaganjima stimulirati otvaranje trgovina na otocima i obalnim mjestima,
  • stimulirati otvaranje novih autokampova,
  • propisima detaljno definirati prava i obveze koncesionara plaža.

IT usluge

U uslužnom sektoru najveći potencijal ima razvoj IT usluga, prije svega software-a, gdje već imamo poduzeća koja se uspješno natječu na svjetskom tržištu. Za razliku od programa javnih radova i turizma, IT usluge nakon završenog razvoja software-a mogu se izvesti neograničen broj puta (instalacija) bez većih troškova i samim time donose veliku dodanu vrijednost. Problem s razvojem software-a je u tome što, ako želite pokrenuti ozbiljan razvoj za korporativno tržište, razvojni alati predstavljaju dosta velik početni trošak za one koji imaju najbolje ideje, a to su pojedinci i manja poduzeća (npr. Microsoftov MSDN ili specializirani alati za mrežnu komunikaciju i udaljeni pristup podacima). Istina, postoji i velik broj besplatnih open source alata, ali je njihov problem u tome što svaki od njih slične stvari radi na malo drugačiji način (mali stupanj standardizacije), a malo ih podržava istovremeni razvoj aplikacija za različite platforme. Osim toga, netko si možda ne može priuštiti ni računalo, a još manje licencirane verzije svih potrebnih alata, što može koštati i nekoliko tisuća eura. Jedno od rješenja za one koji nemaju dovoljno sredstava za početak razvoja, mogli bi biti poduzetnički centri/inkubatori u kojima bi svima koji bi htjeli realizirati konkretne projekte, a nemaju dovoljno vlastitih sredstava za početak rada, bila dostupna računala s instaliranim razvojnim (komercijalnim i open source) alatima. Takva računala mogla bi biti dostupna i na srednjim školama i fakultetima. Pošto se tijekom razvoja IT projekata uvijek pojavi potreba za dodatnim istraživanjima i edukacijom, i to je jedna od usluga koja bi se besplatno mogla nuditi u takvim centrima. Poduzećima koja se bave s razvojem IT usluga država bi svejedno trebala pomoći i direktnim ulaganjima, na isti način kao ostalim industrijskim poduzećima.

Kultura i sport

Postoje još dvije djelatnosti uslužnog sektora u koja se već godinama skoro ne ulaže, a to su kultura i sport. Obje su važne zbog nacionalnog identiteta i promocije Hrvatske u svijetu, ali isto tako i kao gospodarske djelatnosti, iako nisu profitno orientirane. Zašto?

Smanjenjem i ukidanjem poreza, mirovinskom reformom, oprostom dugova, smanjenjem nezaposlenosti i povećanim ulaganjima u javni i privatni sektor doći će do velikog porasta agregatne potražnje i gospodarskog rasta. Država će nakon nekog vremena morati podići poreze i/ili izdati državne obveznice s primamljivim kamatnim stopama, kako bi izvukla višak novca iz nevladinog sektora (naših džepova). Ako bi se potrošnja nesmetano nastavila, zbog pune zaposlenosti i pune iskorištenosti proizvodnih kapaciteteta došlo bi do inflacije. Kako bi do podizanja poreza došlo što kasnije i u što manjoj mjeri, potrebno je razvijati djelatnosti koji će građanima omogućiti da višak novca potroše umjesto da ga plate državi kroz veće poreze.

Zato je potrebno ulagati sredstva u izgradnju i obnovu kulturnih objekata (kazališta, muzeji, koncertne i kino dvorane) pogotovo u višenamjenske kulturne centre u manjim sredinama u kojima bi se mogle održavati kazališne predstave, koncerti, različite (umjetničke) radionice i gledati filmovi. U većim i manjim gradovima ljeti se može organizirati velik broj događaja na otvorenom. Država bi trebala domaćim piscima i izdavačima (su)financirati izdavanje knjiga, a uspješnim piscima omogućiti isti porezni tretman kao inženjerima koji u poduzećima rade na razvojnim projektima.

U sportu s ulaganjima treba početi već u osnovnoj školi. Svako dijete je vjerojatno talentirano za neki sport. Ministarstvo školstva moglo bi zaposliti kineziologe koji bi u svim školama testirali predispozicije učenika za sport. Nakon toga, tjelesni odgoj mogao bi se ukinuti, ali bi se zato svaki učenik do 14. godine morao baviti jednim od sportova za koje ima predispozicije. Ideja je poprilično radikalna, ali bi i radikalno povoljno utjecala na zdravlje nacije. Za potrebe treninga, država bi u školama ili u njihovoj blizini mogla izgraditi manje sportske dvorane i po povoljnoj cijeni ih iznajmlijvati sportskim klubovima u kojima bi trenirali učenici, a uspješni klubovi od države bi mogli dobiti dodatna sredstva. Na nacionalnom nivou poželjna bi bila (djelomična) profesionalizacija klubova u sportovima koje država odredi kao prioritetne. Klubovima koji su uspješni u Hrvatskoj država bi mogla sufinancirati dio troškova poslovanja, a klubovima koji su uspješni i u inozemstvu država bi mogla financirati kompletno poslovanje, od najma prostora i plaća trenera do kupnje opreme i rekvizita i troškova natjecanja. Novim, neetabliranim klubovima koji bi postizali dobre rezultate, država bi mogla refundirati dio dotadašnjih troškova i nakon toga nastaviti s financiranjem kao za ostale klubove. Isto vrijedi i za sportove koji u početku nisu određeni kao prioritetni. Uspjeh, naporan rad i odricanje uvijek treba nagraditi.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s