Dimna zavjesa banaka i HNB-a

Iako u posljednje vreme slušamo kako će (jadne) banke zbog fiksiranja tečaja švicarskog franka na 6,39 pretrpjeti velike gubitke koje će morati platiti građani, vrijeme je da se pozabavimo s činjenicama.

1. Banke nisu predložile dokaze da su klijente jasno i nedvosmisleno upozorile na opasnost od velikih fluktuacija tečaja švicarskog franka.

Budući da se švicarski franak percipira kao tzv. “sigurna luka” za vrijeme financijskih, ratnih i drugih kriza, njegov tečaj tada strelovito raste prema svim valutama. Jesu li banke o tome obavijestile klijente prilikom podizanja kredita? Ako jesu, mogu li predložiti dokaze na koji način su to napravile? Jesu li svakom klijentu predale procjenu porasta kunske protuvrijednosti glavnice i rate kredita u slučaju porasta tečaja švicarskog franka kao u prošlosti? Primjerice, tečaj švicarskog franka u razdoblju od siječnja 1973. do rujna 1978. porastao je 44% prema njemačkoj marki i 134% prema američkom dolaru.

Graf kretanja tečaja švicarskog franka prema euru (preračunato za starije podatke) možete vidjeti ovdje.

2. Banke nisu predložile dokaze da su se za potrebe kreditiranja zadužile u švicarskim francima koje su prodale HNB-u što bi im jedino moglo prouzročiti stvarne troškove (negativne tečajne razlike) i bitno umanjiti zaradu zbog porasta tečaja.

Banke tvrde da nemaju ekstra profite zbog plasiranja kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima i zajedno s guvernerom Vujčićem razbacuju se s brojkama bez ikakvih dokaza ili bar pojašnjenja. Tako npr. tvrde da je većina kredita pokrivena depozitima i da je razlika samo 2%. Danas je g. Vujčić ustvrdio da će banke zbog fiksiranog tečaja franka imati oko 400 milijuna kuna gubitka. U nedostatku dokaza pogledajmo činjenice.

  • Banke ne plasiraju depozite svojih klijenata ili sredstva koja drže u HNB-u nego kreditiranjem stvaraju nove depozite. Više možete pročitati ovdje, a ovo je mišljenje Bank of England. Sami prosudite tko bolje razumije financijski sustav, HNB ili britanska centralna banka. U zadnjem Biltenu HNB-a na stranici 50 možete vidjeti da je primarni novac u listopadu 2014. iznosio 62 milijarde kuna, a ukupan iznos aktivnih kredita 230 milijardi kuna na stranici 56.
  • Budući da banke ne plasiraju depozite svojih klijenata, za kreditiranje s valutnom klauzulom u švicarskim francima nisu im bili potrebni švicarski franci. Pošto su kreditiranjem same stvorile depozite po viđenju kao knjigovodstvene protustavke kreditnih obaveza njihovih klijenata, zbog toga u stvarnosti nisu imale velikih troškova, ako ne računamo vrijeme koje su bankari na šalterima proveli zbog izrade kreditne dokumentacije i ukucavanja podataka u računalo.

3. Banke nisu dale nikakve informacije o strukturi i ročnosti depozita svojih klijenata u švicarskim francima, koje prikazuju kao obaveze zbog kojih navodno na kreditima s valutnom klauzulom u toj valuti nemaju gotovo nikakvu zaradu.

G. Vujčić tvrdi da su banke ukupno plasirale 24,3 milijarde kuna kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a njihove obveze u toj valuti iznose 23,9 milijardi kuna. Razlika je dakle 400 milijuna kuna i to je valjda taj famozni gubitak koje bi banke navodno trebale imati. Nevjerojatno je da guverner centralne banke, koja bi navodno trebala biti ozbiljna institucija, iznosi ovakve paušalne tvrdnje bez detaljnijeg obrazloženja ako već ne daje konkretne dokaze.

Ne možemo mu vjerovati na riječ dok ne odgovori na slijedeća pitanja:

  • Kakva je struktura bankovnih depozita u švicarskim francima?
  • Radi li se o depozitima građana i poduzeća ili je možda većina depozita u vlasništvu matičnih banaka? Ako je tako, na koji način su depoziti “stigli” iz matičnih banaka u njihove hrvatske “podružnice”? Budući da su korespondentne inozemne banke domaćih banaka za platni promet i depozite u glavnom njihove matične banke, po logici stvari depoziti su ostali tamo gdje su i bili, dakle u matičnim bankama, a domaće banke su “depozite” samo proknjižile (fiktivno).
  • Koliko tih depozita je prilikom plasmana kredita prodano HNB-u po tečaju bitno nižem od današnjeg? Jedino tako su banke mogle imati realne gubitke zbog tečajnih razlika.

Primjer:

  1. Klijent je prije nekoliko godina u domaćoj banci oročio devizni depozit u iznosu 100.000 švicarskih franaka, što je po tadašnjem tečaju iznosilo npr. 450.000 kuna.
  2. Budući da se taj depozit još uvijek nalazi netaknut na računu domaće banke u inozemnoj korespondentnoj banci, domaća banka ga mora prikazati u svojoj bilanci po srednjem tečaju HNB-a. Ako depozit po današnjem tečaju vrijedi 750.000 kuna, domaća banka po njemu ima knjigovodstveni gubitak zbog negativnih tečajnih razlika u iznosu 300.000 kuna.
  3. Istovremeno, domaća banka prema inozemnoj banci ima potraživanje u iznosu 100.000 švicarskih franaka, što po gore navedenom tečaju iznosi 750.000 kuna. Budući da je početna vrijednost tog depozita iznosila 450.000 kuna, domaća banka po njemu ima knjigovodstvenu dobit zbog pozitivnih tečajnih razlika u iznosu 300.000 kuna.
  4. Zbog navedenog domaća banka u stvarnosti nema nikakav neto gubitak, osim ako klijentu za njegov depozit plaća veću kamatu od one koju dobiva od inozemne banke, što je malo vjerojatno.

4. Inozemni depoziti su prihodovno/troškovno neutralni i ne mogu biti protustavka kreditima

Iz gornjeg primjera jasno je vidljivo da protustavka za 23,9 milijarde kuna obaveza zbog aktivnih deviznih depozita u švicarskim francima ne može biti 24,3 milijarde kuna plasiranih kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, nego to može biti jedino 23,9 milijarde kuna potraživanja od inozemnih banaka u kojima se nalaze spomenuti devizni depoziti.

Nadam se da će HNB i banke uskoro dokumentirano demantirati ove tvrdnje.

Prava protustavka sadašnjoj vrijednosti plasiranih kredita je njihova početna glavnica u kunama + dobit banaka (špekulativni izračun)

Budući da nemamo informaciju o prosječnom tečaju po kojima su bili plasirani krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pretpostavit ćemo da je prosječni tečaj bio 5,50 kuna. Ako dalje pretpostavimo da je novi tečaj švicarskog franka 7,50 kuna, računica bi bila slijedeća:

  1. 24,3 milijarde kuna / 7,50 = 3,24 milijarde švicarskih franaka.
  2. 3,24 milijarde švicarskih franaka * 5,50 = 17,82 milijarde kuna.
  3. Dobit banaka: 24,3 – 17,82 = 6,48 milijardi kuna.

Zanimljivo.

Oglasi

2 misli o “Dimna zavjesa banaka i HNB-a

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s