Devalvacija, fiksni ili plivajući tečaj kune?

HDZ-ov njemački ekonomist H. W. Sinn dobro je podigao prašinu svojim izjavama o devalvaciji kune. Iz svega doduše nije jasno misli li on na pravu ili na internu devalvaciju, ali u pravu su bili ekonomisti, političari, novinari i ostali koji su grmili protiv toga. Ali ne zbog razloga koje su spominjali.

Devalvacija je jednokratan proces, nakon kojeg bi gospodarstvu navodno trebale procvjetati ruže. Interna devalvacija u pravilu znači jednokratno smanjenje plaća odnosno državne potrošnje s istovremenim poreznim rasterećenjem gospodarstva, a prava devalvacija jednokratno smanjenje vrijednosti domaće valute. I jedna i druga navodno bi trebale povećati konkurentnost i na dugi rok pokrenuti gospodarstvo.

Interna devalvacija

Što se događa kad smanjimo plaće? Smanji se potražnja u gospodarstvu, zbog čega poduzećima pada prodaja i prihodi, pa zbog toga smanje ulaganja (ili potpuno prestaju) i otpuštaju radnike. Ako država smanji potrošnju i istovremeno smanji poreze, učinak je neutralan jer se prihodi jednog dijela stanovništva i poduzeća smanje zbog smanjene državne potrošnje, dok se prihodi drugog dijela stanovništva i poduzeća povećaju zbog smanjenja poreza. Naravno, uvijek se može dogoditi da država poreze smanji više nego što je smanjila potrošnju, ali nam iskustvo govori da se u Hrvatskoj uvijek dogodi obrnuto. Na taj način ulazimo u začarani krug recesije iz kojeg se možemo izvući samo smanjenjem poreza i produktivnim ulaganjem u javni sektor odnosno javnu infrastrukturu, dakle s neto povećanjem državne potrošnje. Kad se govori o internoj devalvaciji uvijek se spominju baltske države koje su zbog toga navodno jako uspješne. U stvarnosti, ni jedna od njih nije još ni blizu nivoa životnog standarda stanovništva prije krize, a nezaposlenost im se u glavnom smanjila zbog masovnog iseljavanja. Interna devalvacija zato jedino može uspješno devalvirati životni standard i BDP.

Prava devalvacija

Svi koji su odrastali u bivšoj SFRJ, sigurno se sjećaju tadašnje “tečajne politike” koja se zapravo sastojala od beskonačnog niza devalvacija koje su efikasno smanjivale kupovnu moć dinara i naš životni standard. Osim što je jednokratna, najveći problem s devalvacijom je što se zapravo radi o administrativnoj mjeri. Tko može ispravno odrediti kolika devalvacija nam je potrebna i koji je realni tečaj kune prema euru? Je li to osam, deset, dvanaest ili četrnaest kuna? Profesionalni komunisti, pardon, ekonomisti, vole trpati tečaj u kojekakve modele, računati relativne cijjene i ostale pokazatelje, pa na temelju toga odrediti “realni” tečaj. U stvarnosti to je nemoguće, jer je tečaj kune funkcija platne bilance i dugoročno jedino može biti održiv ako se formira temeljem ponude i potražnje. HNB tu može jedino imati ulogu suzbijanja bankarskih špekulacija, a ne održavanja fiksnog tečaja.

Fiksni ili plivajući tečaj?

Kad u medijima pratimo mišljenja ekonomista, političara i novinara o tome kakva bi trebala biti tečajna politika Hrvatske, možemo primjetiti da se upravo oni koji se najviše kunu u slobodno tržište, privatizaciju svega i svačega te potupuno nemiješanje države u odnose na tržištu, istovremeno kunu i u fiksni tečaj kune. Jedan od njih je i guverner HNB-a Vujčić koji nas plaši povratkom u socijalizam i SFRJ ako bi se usudili samo pomisliti na formiranje tečaja kune temeljem ponude i potražnje. Nije li jedan od problema u SFRJ bio upravo petljanje države u sve i svašta? Znači može tržište i konkurencija, ali samo ako to nekome odgovara. Ne treba posebno naglašavati da fiksni tečaj kune odgovara samo uvoznicima robe (Agrokor i sl.) i kapitala (banke). Poduzeća koja se bave navedenim uvozom u medijima se uzdižu kao perjanice hrvatskog gospodarstva, ali su u velikoj mjeri narasla izvlačenjem novca iz ostalih dijelova gospodarstva. Kad bi se tečaj počeo formirati tržišno, brzo bi na površinu isplivala njihova (ne)efikasnost, koja je često na nivou državne uprave. Budući da sam dugo radio u jednoj velikoj banci, provjereno znam da je jedina razlika između takve banke i državne uprave samo količina novca koju jedna i druga imaju na raspolaganju. Ostalo je isto – zaposli rođu, kradi (uzmi bonus) gdje stigneš i pusti druge da rade. Ako si u takvoj instutuciji na dovoljno visokom položaju to si bez problema možeš priuštiti, jer na takav položaj ne možeš doći bez zaštite “odozgar”.

Zato fiksni tečaj nije veliki (jedini) uspjeh naše gospodarske politike, na što nas povremeno podsjeti i guverner Vujčić, nego samo posljedica dugogodišnje pogrešne porezne politike (čitaj: izuzetno visokih poreza) i potpunog nedostatka bilo kakve razvojne i industrijske politike. Devizne rezerve nastale su gotovo isključivo akumuliranjem deviza dobivenih od inozemnog zaduživanja, a ne od jakog izvoznog sektora. Kad bi se netko usudio radikalno srezati poreze, smanjila bi se potražnja za kunama i povećala potražnja za robom i uslugama. Tečaj kune bi pao, a gospodarstvo bi počelo rasti. Ako bi u takvoj situaciji ipak ustrajali na fiksnom tečaju kune, najvjerojatnije bi za nekoliko mjeseci “spržili” devizne rezerve. Naši izvoznici su pokazali da čak u ovoj situaciji mogu respektabilno povećati proizvodnju i prodaju. Možemo zamisliti što bi tek napravili kad bi tečaj kune bio za njih povoljniji. Možda bi Hrvatska prvi put u povijesti imala prave i zdrave devizne rezerve.

Prije dvije godine razgovarao sam s australskim ekonomistom Billom Mitchellom koji mi je pričao o njihovim iskustvima s tečajem australskog dolara čiji tečaj prema američkom dolaru povremeno jako fluktuira. Rekao je da u slučaju većih fluktuacija dolazi do jednokratne prilagodbe uvoznih cijena, nakon čega se život vraća u normalu. Slično je i na Novom Zelandu koji ima skoro isti broj stanovnika kao Hrvatska, izvozi poljoprivredne proizvode (mlijeko) i bavi se turizmom. Tečaj njihove valute prema američkom dolaru u posljednjih osam mjeseci pao je za 18% i gle čuda – imaju gospodarski rast i gotovo punu zaposlenost bez inflacije! Da ne povjeruješ!

Za “svijetle” primjere “uspješnih” zemalja s fiksnim tečajem domaće valute moramo samo pogledati u susjedstvo – Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Rumunjska, Bugarska i sl. Crna Gora i Kosovo doduše imaju euro, ali to u stvarnosti samo znači da je tečaj “njihove” valute prema euru fiksiran u omjeru 1:1.

Nužno je ponovo naglasiti da je prije prelaska na plivajući tečaj kune prvo potrebno ukidanje valutne klauzule na kredite.

Oglasi

Jedna misao o “Devalvacija, fiksni ili plivajući tečaj kune?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s