Riješenje za “švicarce”, spinovi i Dubrovačka republika – 1. dio

Budući da smo o idejnom riješenju za problem kredita s valutnom klauzulom do sad u glavnom raspravljali na sastancima s HNB-om i Ministarstvom financija, vrijeme je da se to konačno zapiše crno na bijelom, pa da svima bude jasno što i kako. Problematika je malo opširnija pa ću je obraditi u nekoliko nastavaka. O Dubrovačkoj republici u zadnjem nastavku.

Spinovi

Kako bi došli do pravog i pravednog riješenja problema, prvo je potrebno razjasniti neke stvari, jer sve ono za što se optužuje Udruga Franak, odnosno što se predbacuje onima koji su uzeli kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima, u stvarnosti vrijedi za banke. Banke (uz povremenu pomoć HNB-a) kroz medije su uspješno zavrtile nekoliko spinova:

  • Udrugu Franak navodno zanima samo riješavanje kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a baš ih briga za one koji imaju valutnu klauzulu u eurima. Nije istina, na taj način banke uz pomoć nekih medija građane s EUR kreditima okreću protiv građana s CHF kreditima – standardna strategija “dijeli i vladaj”. U stvarnosti, i jedni i drugi se kuhaju u istom bankarskom loncu, samo što svi građani s EUR kreditima toga još nisu svijesni. I sam imam kredit s valutnom klauzulom u EUR. Riješenje koje predlažem može se iskoristiti za konverziju svih kredita s valutnom klauzulom u kunske, bez ikakvog troška za porezne obveznike i bez destabilizacije financijskog sustava. Više o tome malo kasnije.
  • Udruga Franak navodno želi problem kredita s valutnom klauzulom riješiti na teret države, odnosno poreznih obveznika. Nije istina, to žele upravo banke kroz navodni “socijalni” model, u kojem traže da država od njih otkupi stanove koje će uzeti svojim klijentima. Taj model je socijalni samo za banke. Zapravo, zbog privatizacije dobiti i socijalizacije gubitaka možda bi ga trebalo nazvati socijalistički.
  • Oni koji su uzeli kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima, navodno su sami krivi za svoje probleme jer nisu dovoljno istražili kretanje tečaja švicarskog franka. Upravo suprotno, budući da nisu plasirale financijske izvedenice nego obične kredite, banke su odogovorne za probleme koje su prouzročili ti krediti. Porast rezervacija banaka zbog nenaplativosti kredita, deložacije zbog nemogućnosti plaćanja enormno povećanih rata i uništena egzistencija velikog broja ljudi samo su neki od njih. Banke, koje u svojim riznicama imaju zaposlene ljude koji se bave isključivo trgovanjem s valutama, pravdaju se da se kretanje tečaja švicarskog franka ne može predvidjeti. To je istina, ali nije potrebno imati doktorat iz ekonomije i raditi u riznici banke da bi se jednim pogledom na priloženi graf kretanja tečaja EUR/CHF  shvatilo da je tečaj švicarskog franka već godinama u porastu, s povremenim jako velikim fluktuacijama. To znači da je potencijalno vrlo veliki tečajni rizik za korisnika kredita ne samo moguć, nego i vrlo izvjestan jer je samo jedan jači porast tečaja švicarskog franka dovoljan da ga otjera u bankrot.
  • Oni koji su uzimali kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima navodno su bili adekvatno upozoreni na tečajni rizik, što je potvrđeno solemnizacijom ugovora o kreditu kod javnog bilježnika. Nije istina. Ako banka zna da je tečaj švicarskog franka u posljednjih 45 godina prema euru (njemačkoj marki) u konstantnom porastu, a klijentu preda otplatni plan s jednakom ratom kredita kroz svih 30 godina otplate, jasno je da ga u najmanju ruku nije obavijestila o tečajnom riziku (ako to već nije svjesno prešutila!) mada je klijent sve formalno potipisao i solemnizirao.
  • Samo oni koji su kupovali prvi stan zaslužuju da ih se spasi. Oni koji su kupovali drugu ili treću nekretninu, vikendice, apartmane i vile na moru, Mercedese, BMW-e, jahte, helikoptere i ne znam što sve ne, zaslužuju da pate. Zašto? Tko odlučuje tko je previše a tko premalo bogat da ga se spasi? Prema kojim kriterijima? A što je s OPG-ima i poduzećima, koje se gotovo i ne spominje? Ako država misli da neki imaju previše novca, nek im opali progresivni porez na dohodak i gotovo. Sad ćemo preko kredita s valutnom klauzulom voditi poreznu politiku? Hoćemo li probleme konačno početi riješavati sustavno? Kad domaća “elita” građanima treba uzeti novac, mašti i upotrebi najmodernije tehnologije (čitaj: fiskalizacija) nema kraja, a kad treba napraviti nešto dobro za građane onda se nikad ne može. Ne da Europska unija.
  • Udruga Franak svojim “nerealnim i naivnim” (Damir Novotny) zahtjevima navodno će biti odgovorna za destabilizaciju financijskog sustava. Malo sutra. Krivac za to je isključivo HNB, koja je svojom promašenom politikom od uvođenja kune hrvatskim bankama omogućila ne samo stvaranje kuna (što nije problematično – više informacija ovdje i ovdje) nego i stvaranje eura i švicarskih franaka! Više o tome kasnije.

Problemi

Mislim da je sve kredite s valutnom klauzulom potrebno pretvoriti u kunske. Osim što Hrvatska još uvijek nije u Eurozoni (a nadam se da neće ni biti), bez ukidanja valutne klauzule na kredite ne može se provesti porezna reforma. Kad radikalno srežemo poreze, smanjit će se potražnja za kunama i tečaj kune će neminovno pasti, ali će se zato povećati potražnja za domaćom robom i uslugama, a izvoznici će postati konkurentniji. To će pokrenuti gospodarski rast. Koji problemi sprječavaju riješavanje valutne klauzule?

  1. Otpor banaka, jer valutna klauzula njihovim stranim vlasnicima u velikoj mjeri omogućava prihode bez tečajnog rizika. Kad ostvarenu dobit povlače u inozemstvo, za to kupuju eure:
    • koje su zaradili naši izvoznici,
    • koje je Hrvatska dobila prodajom realnih resursa – privatizacija, koncesija (Zračna luka Zagreb), monetizacija (autoceste),
    • koje je Hrvatska dobila zaduživanjem u inozemstvu i
    • koje nisu same zaradile, pa su zato naše devizne rezerve bitno manje nego što bi bile da su banke u domaćem vlasništvu.
  2. “Hrvatska narodna” banka (HNB) plaši javnost neobjašnjivim smanjenjem deviznih rezervi, što banke i Ministarstvo financija (MF) koriste kao dobrodošlu izliku zašto ne riješiti problem kredita s valutnom klauzulom u korist građana.
  3. HNB, MF i banke žele građanima uvaliti “podjelu troškova” ako bi se krediti s valutnom klauzulom preračunali u kunske po početnom tečaju. Sranje (Drljača, jel’ čitaš ovo?) koje su izmješale banke šprica do neba, a oni žele da građani to pokupe WC papirom. Jedino riješenje je da država uzme crijevo, stavi tlak na najjače i pusti vodu.

Nastavak: 2. dio

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s