Povijesno ne ili kukavičluk?

Ovih dana svjedoci smo možda već završnog čina grčke euro-tragedije. Cijelo vrijeme od pobjede Syrize na izborima grčka vlada vuče poteze kojima je teško dokučiti svrhu. Grčka vlada ima(la je) na raspolaganju veliki broj mjera kojima je mogla neutralizirati katastrofalnu politiku ECB-a i Europske komisije (EK), ali je odlučila da ni jednu neće primjeniti nego će dopustiti da ju ECB i EK stjeraju u kut. Zato je prouzročila nepotrebnu patnju svojim građanima, koji na bankomatima jedva mogu podići dovoljno novca za kakvo takvo preživljavanje. Jasno je da je nestašica gotovine na grčkim bankomatima i posljedica svjesne opstrukcije Grčke od strane odmetnute ECB, koja je davno prekoračila svoje ovlasti i od europske centralne banke postala batinaš i fiskalni agent neoliberalne “jezgre” Eurozone (EK, Njemačka i ostale države neto izvoznice). Takvim ponašanjem djelotvorno pile granu na kojoj sjede, a cijela priča može završiti u najmanju ruku raspadom Eurozone.

“Svemoguća” ECB

ECB nije svemoguća i nema odriješene ruke da radi što želi, mada se već dugo ponaša upravo tako. Koliko znam, nigdje u statutu ECB-a ne piše da ista ima pravo uskratiti likvidnosnu podršku (ELA – emergency liquidity assistance) određenoj državi članici Eurorzone zato što se ne slaže s politikom vlade te države. Ne samo to, u procedurama ECB nigdje ne stoji da ECB ima isključivu nadležnost za odobravanje ili uskraćivanje ELA određenoj državi članici. Upravo suprotno, ELA je u nadležnosti nacionalnih centralnih banaka članica Eurozone, ali Vijeće ECB-a može ograničiti likvidnosne operacije nacionalne centralne banke ako procijeni da bi to bilo u suprotnosti sa zadaćama i ciljevima ECB-a i Eurozone.

Drugim riječima, Grci imaju više nego dovoljno eura, i sadašnje zatvaranje banaka potpuno je nepotrebno! Za potrebe likvidnosti grčkih banka njihova centralna banka (GCB) smije emitirati eure! Zašto to ne radi? Je li moguće da grčku vladu opstruiraju “stari kadrovi” u njihovoj centralnoj banci? Ako bi GCB odlučila emitirati eure, ECB bi teoretski to mogla ograničiti (u stvarnosti nema fizičku kontrolu nad grčkim financijskim sustavom), ali bi time prekršila 3. članak statuta ECB i Europskog sustava centralnih banaka (ESCB), u kojem stoji da je jedna od temeljnih zadaća ECB-a briga o neometanom funkcioniranju platnog prometa!

Prema statutu ECB i ESCB u članku 35. stoji da su za sporove između ECB-a, njenih kreditora, dužnika ili trećih osoba nadležni sudovi u državama članicama. U statutu stoji da je prema članku 340. Sporazuma o funkcioniranju Europske unije ECB odgovorna za svu štetu koju prouzroči svojim djelovanjem ili nedjelovanjem. To znači da bi grčka vlada na grčkom sudu mogla tužiti ECB za naknadu štete prouzročene Grčkoj. Više informacija ovdje.

300.000.000.000 > 54.000.000.000.000 ?

Najsmiješnije ali istovremeno i najtragičnije je spominjanje grčkog duga od 300 milijardi eura kao nečeg što bi moglo zapečatiti sudbinu Eurozone. Prvo se moramo pitati koliko tog duga je bilo u drahmama prije grčkog preuzimanja eura. Da nije ušla u Eurozonu, Grčka bi taj dug danas bez problema servisirala i cijela priča u medijima sigurno ne bi poprimila kataklizmične razmjere.

Ako nekoga brine sudbina Eurozone zbog lijenih, rastrošnih i prezaduženih Grka, neka razmisli o izloženosti Deutsche bank prema potencijalno toksičnim financijskim izvedenicama (iste koje su prouzročile krizu 2008. godine) koja navodno iznosi 54.000.000.000.000 (slovima: pedesetčetiri tisuće!) milijardi eura. Napominjem da Deutsche bank nije jedina njemačka banka, a po Europi ima još popriličan broj banka usporedive veličine, tako da prema navedenim iznosima grčki dug nije ni kap u moru.

Drahma i paralele s Hrvatskom

Pravo riješenje za Grčku ipak bi bilo ponovno uvođenje drahme, čime Grci više ne bi ovisili o volji struktura moći u Bruxellesu i Frankfurtu. Kad bi radikalno srezali poreze i krenuli s ulaganjima u javnu infrastrukturu (sad nemaju ni za bojanje stupova ulične rasvjete), a tečaj drahme prepustili ponudi i potražnji, njihovo gospodarstvo bi se vrlo brzo oporavilo. Čini mi se da se EU glavešine upravo toga najviše boje jer bi to konačno pokazalo potpunu promašenost sadašnjeg uređenja Eurozone.

Po medijima ovih dana možemo čuti i pročitati kako nam primjer Grčke najbolje pokazuje što se događa kad se “džabalebari” i ne provodi “reforme”. Istina je upravo suprotna, primjer Grčke nam pokazuje kako prolaze oni koji se usuđuju misliti vlastitom glavom i ne žele se pokoriti diktatu financijske oligarhije koja traži samo dvoje – potpunu rasprodaju svih realnih resursa i potpunu robovlasničku kontrolu nad grčkom radnom snagom. Ali bez brige, nama se grčki scenarij sigurno neće dogoditi, jer na slijedećim izborima neće pobijediti opcija koja bi imala hrabrosti provesti stvarne reforme u korist građana. Pa makar nespretno kao grčka vlada.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s